Život bez podrške ostavlja duboke tragove na duši: Kad sin jedinac ne razgovara s roditeljima...

Život bez podrške ostavlja duboke tragove na duši: Kad sin jedinac ne razgovara s roditeljima...

Moj otac je preminuo na svoj 56. rođendan, meni na rukama. Umro je ogorčen na svog oca. Nisam mogla da verujem da potpuno ostvaren čovek koji ima dve super ćerke i dva super unučeta, ceo život priča o ocu i majci koji su ga tretirali kao neželjenog kućnog ljubmca. Sada, kada razmišljam o tome, sa svim znanjima koje imam, razumem da je za sve što je radio podsvesno čekao da dobije njihovu potvrdu.

Kad se to ne bi desilo, on je svesno sve rušio da bi se svetio- kaže Svetlana Lolić, NLP trener i profesionalni coach i za otkriva kako je takvo detinjstvo oblikovalo njenog oca i uticalo na odnose koje je imao prema drugima.

On nas je učio svemu što je njemu nedostajalo. Najvažnije mu je bilo da nas podržava i da nas voli. U tome je zaista bio maestralan. Hvala mu na tome! Neispunjena očekivanja upropastila su barem tri života u ovoj priči. Mom ocu je majka umrla a da nisu govorili, a otac ga je gordo nadživeo. Sina jedinca sa kojim ceo život nije govorio. A zašto? Zato što sin nije želeo da bude pravnik. Pevao je 4 oktave, svirao 11 instrumenata, završio Muzičku akademiju, napisao nekoliko stotina pesama, ali sve to je vredelo manje od činjenice da nije hteo da bude pravnik. On je čekao njihovo "bravo" za ono u čemu je bio sjajan. Bilo šta, što bi značilo da ga vole i prihvataju takvog kakav jeste, a bio je fantastičan. Neponovljiv. Moje večito sidro za sreću. Iako ništa materijalno sem gitare nije ostavio iza sebe, naučio me je da verujem u sebe, uvek mi je govorio “Dao sam ti krila, leti!”, priča Svetlana za portal Bg online.

Kako bez ljubavi, bliskosti, poverenja...?

Teško se može nadomestiti nedostatak bliskosti i ljubavi u porodici. Nije dovoljno samo da smo prisutni. Nije dovoljno da platimo. Nije dovoljno da zahtevamo i da pretimo. Čak sta više, ne da nije dovoljno, nego je pogrešno! Ne znam uopšte odakle nekom smelost da u današnje vreme tvrdi šta je za nekog ispravno i dobro, kada je u pitanju izbor profesije, emotivnog života, sporta... Možemo da budemo bliski sa našom decom. Da pričamo. Da delimo sa njima naše nedoumice, strahove, tako će i oni znati da je u redu da pogreše, da se dvoume. Učimo ih da ne postoji neuspeh u životu, da iz svega mogu nešto nauče i to najviše upravo iz takvih životnih situacija. Možemo da ih razumemo, pohvalimo i da verujemo u njih. Samouvereno dete raste u kući u kojoj se verovalo u njega. Moramo biti svesni da će nam se samo srećno dete javiti kad ostarimo. Samo ono dete čije smo poštovanje zaslužili. Brigom, ljubavlju, podrškom, a ne nametanjem, ucenama, manipulacijom, tako što smo mu dali priliku da izabere svoj put čak i ako se nama to ne dopada.

malisaveti

Sviđa ti se? Podeli sa prijateljima!